
Veliki deo Beograda izgrađen je pre nego što su liftovi postali obavezni. Stare zgrade na Vračaru, Dorćolu, Savskom vencu i u Zemunu često imaju četiri ili pet spratova i široka, ali strma stepeništa bez lifta. U mnogim blokovima na Novom Beogradu i na Zvezdari lift postoji, ali je toliko mali da u njega ne staje ni frižider. Selidba u zgradi bez lifta zato je jedan od najzahtevnijih poslova, a upravo tu se najbolje vidi razlika između iskusne ekipe i improvizacije.
U ovom tekstu objašnjavamo kako se procenjuje da li nameštaj može da prođe kroz stepenište, kada se nameštaj rastavlja, koji se alati koriste za nošenje, kako se štite zidovi i stepenište i šta raditi kada nameštaj jednostavno ne može da prođe kroz vrata.
Svaki sprat bez lifta znači dodatno vreme i napor. Ormar koji se u liftu podigne za nekoliko sekundi, na petom spratu bez lifta nose dva ili tri čoveka nekoliko minuta, sa odmorom na podestima. Kod velike selidbe stan od sedamdeset kvadrata može da ima i više od stotinu kutija i komada nameštaja, pa se broj prelazaka stepeništem meri desetinama. Zato cena selidbe na višim spratovima zavisi od sprata i postojanja lifta, a planiranje broja radnika postaje ključno za brz i bezbedan posao.
Pre selidbe dobro je izmeriti širinu ulaznih vrata, širinu stepeništa, visinu plafona iznad stepenika i prostor na podestima gde se stepenište okreće. Najviše problema pravi okretanje na podestu, jer dugačak komad, kao trosed ili bračni krevet, mora da se podigne i zakrene u uskom prostoru. Zgrade iz tridesetih godina na Vračaru često imaju široka stepeništa, ali niske lukove i ukrasne ograde, dok neke novije zgrade na Mirijevu i Konjarniku imaju uska stepeništa sa oštrim okretima.
Iskusna ekipa uporedi dimenzije nameštaja sa merama prolaza i odmah zna koji komad može da ide ceo, a koji mora da se rastavi. Ovu procenu je bolje uraditi unapred nego ustanoviti na drugom spratu da garnitura ne može dalje.
Demontaža nameštaja je najsigurniji način da se nameštaj iznese bez oštećenja. Plakari i ormari sa kliznim vratima skoro uvek se rastavljaju, jer su preteški i predugački za nošenje u komadu. Bračni kreveti se rastavljaju na uzglavlje, stranice i podnicu. Ugaone garniture se razdvajaju na module, a kod mnogih sofa mogu da se skinu nogice i nasloni za ruke. Radni stolovi, police i vitrine rastavljaju se na ploče, a staklo se pakuje posebno.
Pre rastavljanja korisno je fotografisati nameštaj i obeležiti delove. Svi šrafovi, tiplovi i okovi stavljaju se u kese sa nazivom komada, a kese se lepe na jedan od delova ili pakuju u posebnu kutiju. Tako montaža u novom stanu ide brzo i ništa se ne gubi.
Kaiševi za nošenje omogućavaju da dva čoveka podignu težak komad tako da opterećenje ide na ramena i noge, a ne na leđa i prste. Kolica za stepenice sa gusenicama ili tri točka sa svake strane podižu frižidere, veš mašine i kase stepenik po stepenik, bez udaraca. Za kraće prenose koriste se niska kolica sa točkićima i obične transportne kolica za kutije. Nameštaj se umotava u ćebad za selidbu i stretch foliju, pa se površine ne ogrebu ni kada okrzne zid ili gelender.
Tokom selidbe ne treba misliti samo na svoj nameštaj, nego i na zajedničke prostorije zgrade. Ivice zidova i uglovi na podestima štite se kartonom ili posebnim štitnicima. Staklena ulazna vrata i ogledala u liftu pokrivaju se ćebadima. Pod u holu i ispred lifta može se pokriti kartonom kako se ne bi ogrebao pri pomeranju teških komada. Oštećen zid u hodniku ili izgreban lift otvaraju prostor za nesuglasice sa komšijama i upravnikom zgrade, pa je zaštita deo dobre selidbe, a ne luksuz.
Mali lift u zgradi najčešće ima nosivost od 320 do 400 kilograma i kabinu u koju staju tri ili četiri osobe. U njega ne staju frižider, trosed ni ormar, pa se veći komadi nose stepenicama, a lift se koristi za kutije, stolice, lakše delove i rastavljeni nameštaj. Važno je ne preopteretiti lift, jer se tada zaustavlja između spratova, a popravka traje. Lift se ne blokira satima, već se koristi u turama, kako bi komšije mogle da ga koriste između prenosa.
Postoje komadi koji se ne mogu rastaviti, poput masivnih starinskih ormara, velikih ogledala u ramu ili klavira. Kada nema drugog načina, nameštaj se spušta ili podiže kroz prozor ili sa terase. Na nižim spratovima to se radi pomoću užadi i pažljivo koordinisane ekipe. Na višim spratovima koristi se spoljni lift za selidbe, platforma koja se postavlja uz fasadu i podiže teret direktno do terase. Ovakav način selidbe traži slobodan prostor ispred zgrade i procenu na licu mesta, ali je često brži i bezbedniji od nošenja kroz usko stepenište.
Pianino teži između 200 i 300 kilograma, a klavir višestruko više. Njegova težina nije ravnomerno raspoređena, jer je gvozdeni okvir sa žicama skoncentrisan u jednom delu. Pianino se nosi kaiševima i posebnim kolicima, sa najmanje četiri radnika na stepeništu. Instrument se ne naginje više nego što je neophodno i ne ostavlja se na podestu bez zaštite. Posle selidbe pianino treba da stoji nekoliko nedelja da se prilagodi novoj prostoriji, pa se tek onda zove štimer.
Najviše pomaže dobro pakovanje u kutije koje nisu preteške. Kutija sa knjigama ne treba da bude veća od one koju jedna osoba lako podigne, jer se inače nosi sporije i sa većim rizikom. Stvari koje ne nosite u novi stan izbacite pre selidbe, jer svaki komad manje znači jedan prelazak stepeništem manje. Obavestite komšije o danu i satu selidbe, posebno ako će stepenište i lift biti zauzeti duže vreme. Na dan selidbe ostavite slobodan prolaz od vrata stana do ulaza u zgradu i uklonite prostirke o koje se može zapeti.
Selidba bez lifta je fizički naporna, a povrede leđa i prstiju su česte kod ljudi koji se sele sami uz pomoć prijatelja. Teški predmeti se podižu iz čučnja, sa ispravljenim leđima i teretom blizu tela. Na stepeništu onaj ko ide ispod nosi deo težine, ali mora da vidi kuda staje. Radnici koji to rade svakodnevno znaju ritam, znaju gde da odmore i kako da okrenu nameštaj u tesnom prostoru, pa se posao završava brže i bez povreda.